Privatnim detektivima (fizičkim i pravnim licima koja obavljaju detektivsku delatnost) zakonom je izričito zabranjeno da primenjuju „operativne metode i sredstva, odnosno operativno-tehnička sredstva i metode koje nadležni organi vrše, odnosno primenjuju na osnovu posebnih propisa”. U praksi je, međutim, teško uočiti i dokazati da detektivi nezakonito prikupljaju podatke o ličnosti. Ministarstvo unutrašnjih poslova bi po zakonu trebalo da vrši inspekcijski nadzor rada detektiva, a za neovlašćenu primenu operativnih metoda i sredstava iz nadležnosti državnih organa predviđena je novčana kazna u iznosu od 100.000 do 1.000.000 dinara. Postoje, međutim, sumnje da detektivi koriste ovakve metode (na primer, tajni nadzor nad komunikacijama, odnosno prisluškivanje) uprkos zakonskoj zabrani.
S druge strane, detektivi mogu prikupljati i obrađivati podatke o licima u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama od javnog značaja. To znači da detektivi mogu obrađivati podatke i bez pristanka lica čiji se podaci obrađuju, ali samo u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.
Šta Zakon o zaštiti podataka o ličnosti kaže o obradi bez pristanka
Član 12**
Zakon o privatnoj detektivskoj delatnosti navodi vrste podataka koje su organi državne uprave, pravna lica ili drugi rukovaoci zbirkama podataka dužni da daju detektivima.To su podaci o:
Da bi dobili navedene podatke, detektivi rukovaocima podataka (npr. državnim organima) moraju prethodno uputiti zahtev koji sadrži:
Rukovaoci su, pri tome, dužni da odbiju da daju podatke koji su, na osnovu propisa o tajnosti podataka, određeni kao tajni.